All objects are the result of live performance dynamics. Objects that have lost their magic because they never served their purpose. They still exist, they are functional and develop by expanding the network of coordinates. But no one, not even themselves, knows their real goal. They perfectly reflect the world they are in, but they are a simultaneous threat to the logic of that same world. These are objects created by the prophecy of absence, artistic theatricalization that reveals the future through excess information. We believe that it is a future that has not yet been created. The ecstasy of our prophets is not a portal to another dimension, but a vibration of new creation. Instead of prophets controlled by the gods and imparting to us the secret knowledge of objective truth, our prophets shout about the absent, the data, the people, and the machines. These objects are the result of description, as Buygur Han puts it, by which they lose their material human magic and become objects of information. By means of them we can enter the spaces between gods and men, machines, and the physical human body. They are a lamp that illuminates our paths through the spaces of rejection. We humans and we machines observe the reflection of our worlds in these non-objects. We begin to fear the threat of change they announce. Svi objekti rezultat su dinamike žive izvedbe. Predmeti koji su izgubili svoju magiju jer nikada nisu služili svojoj svrsi. Oni i dalje postoje, funkcionalni su i razvijaju se širenjem mreže koordinata. Ali nitko, pa ni oni sami, ne znaju svoj pravi cilj. Oni savršeno odražavaju svijet u kojem se nalaze, ali su istovremeno prijetnja logici tog istog svijeta. Riječ je o predmetima nastalim proročanstvom odsutnosti, umjetničkom teatralizacijom koja kroz višak informacija otkriva budućnost. Vjerujemo da je to budućnost koja još nije stvorena. Ekstaza naših proroka nije portal u drugu dimenziju, već vibracija novog stvaranja. Umjesto proroka kojima upravljaju bogovi i koji nam prenose tajno znanje objektivne istine, naši proroci viču o odsutnima, podacima, ljudima i strojevima. Ovi objekti su rezultat opisa, kako kaže Buygur Han, čime gube svoju materijalnu ljudsku magiju i postaju objekti informacija. Pomoću njih možemo ući u prostore između bogova i ljudi, strojeva i fizičkog ljudskog tijela. Oni su svjetiljka koja nam osvjetljava puteve kroz prostore odbačenosti. Mi ljudi i mi strojevi promatramo odraz naših svjetova u tim ne-predmetima. Počinjemo se bojati prijetnje promjena koje najavljuju.