Manufactured childhood

Koristeći određene točke i događaje iz djetinjstva, ali i iz drugih razdoblja svog života koja su na njega ostavila trag, Leo ih povezuje sa suvremenim događanjima uvodeći ih u svoje slikarske prizore. Na taj način, njegovo iskustvo postaje i naše. Ne radi se o priči isključivo Lea Katunarića, već i svih nas, sa svim problematikama i neuralgičnim točkama našeg suvremenog društva. Ono što će posjetitelj odmah evidentirati je jedna angažirana estetika, dakle estetika ulične umjetnosti, što nije puka slučajnost. U razgovoru sa samim umjetnikom saznao sam da on već kao trinaestogodišnjak izlazi na ulicu i radi grafiterske radove i kao rezultat toga snosi određene posljedice; susreće se sa tadašnjom milicijom te po nalogu organa javnog reda on je dužan ukloniti svoje radove. Odlučio je sakupiti strugotine zida i boje te zajedno s ostacima pinela radi vrlo zanimljive objekte koje će opet, koristeći ilegalnu strategiju street arta, uvesti na velike blockbuster izložbene formate suvremene umjetnosti, kao što su Venecijanski bijenale ili Documenta u Kasselu - kazao je Prančević napominjući kako je sve navedeno na jedan način povezano s ovom izložbom i visoko je komunikativno, budući da upravo na slikarskim prizorima možemo vidjeti i neke prizore koji su posredovani mass medijima te ih time možemo prepoznati i kao naše iskustvo, a tiču se neuralgija suvremenog društva. Likovni postav izložbe uključuje dva kata Galerije. U prizemlju je šest slika velikog formata koje opisuju osobne doživljaje autora, ali koje se mogu svesti na šest glavnih tema: religija, politika, rat, obitelj, ljubav, pravosuđe, odnosno tema koje u suštini određuju svakog od nas. Na drugom katu je umjetnička instalacija koju je autor nazvao „Portal izgubljenih podataka“ koja uključuje i video u trajanju od 3 min i 20 sec , povezan s donjim postavom. Opet se radi o šest tema, ali ovoga puta društvenih tema koje se ponovno tiču svakoga pojednica. To su vrlo konkretne teme, pretežito svjetski skandali i politička zbivanja. Kako sam autor navodi „Fasciniralo me to što mi je u vremenu nastanka tih slika, dosta prijatelja i poznanika reklo da se uopće ne sjeća tih događaja, premda su u tom trenutku kad su se odvijali bili utjecajni i aktualni. Ljudi su jako iznenađeni kada se prisjete tih potisnutih sjećanja i potonulih i zašutkanih informacija“. Autor je to postigao i upotrebom tehnologije, a pri tom ističući potrebu da objasni svoje stajalište kada ljudi amaterski upotrebljavaju tehnologiju samo da je upotrijebe, primjerice 100 ekrana, video art, itd. Leo Katunarić autor je i knjige „ Umjetnička izvedba u digitalnoj kulturi „ gdje objašnjava upravo takvo svoje stajalište. -To je jedno područje kojem treba pristupiti vrlo ozbiljno i zato povezujem slike koje radim ručno (ili čak i performanse) s tehnologijom koja je ponekad samo simbolična, a ponekad radi neki software koji ima ulogu u samom djelu. Bitna mi je ta komponenta da se sve spoji u jedan samo regulirajući stroj - poput kazališne predstave koja je sastavljena i od tehnologije i od ljudi, ali i poput svakodnevnog života. Ipak je potreban i čovjekov prst da bi tehnologija radila - istaknuo je Katunarić.

CHILDHOOD PRODUCTION The child inside us is a stranger. Always. We are desperate that he/she is watching us. It is not a mirror, but an abyss. The production of childhood is an exhibition of memory manipulation. The author fixes the basic points with which he describes his childhood in icons painted by human hands. But the machine, visible as screen activity next to each exposed image, deconstructs information from icon to data. Through a visible process of erasing and rearranging, machine intelligence creates new images that it considers more appropriate memories of the author's childhood, and in relation to his current online status. Like the Byzantine icons that believers gradually erase with kisses and thus incorporate into their own body. Although this artist regularly deals with the fusion of forms, the compression of human performance on digital stages, here he proposes to exhibit six paintings made by human hands using traditional means. The viewer is in the center of six information objects that tell him the story of the stranger in him. He is forced to continue the fiction otherwise he will not be able to return to his identity or recognize himself in his body.

Holy_Crazy_Father
Is there a possibility that today's human civilization was produced by ourselves, and not by the intervention of gods or circumstances. Perhaps the angel Gabriel came as our child from the distant future to hide us from the playing of the gods, to encourage us to undertake our own endeavors and discard old self-destructive patterns. How much of the need to sacrifice and devour sons is still embedded in the roles that fathers play, and how much anxiety there is in those same fathers when they try to give themselves up as a sacrifice for their children. Will machine intelligence ever understand such a thing, or will it recognize the stranger within itself that becomes it.

MADONNA_WITH_UNDINGE
A moment before history begins. Everyone is holding the body tightly, actually holding on to their old and formed identities. When the body touches the ground, the future begins where everything must change. Describing the body into the object begins. An object that will be able to be manipulated. Our age is beginning, the age of machines that determine identities by multiplying meanings. The mother observes all this, she is simultaneously a human body, a divine communication, and a mechanical description of meaning - a non-thing.